Psihologinja

Marina Pavić, prof.
stručna suradnica savjetnica

tel: 043/277-083
e-mail:  marina.pavic1@skole.hr

RADNO VRIJEME

PONEDJELJAK8-14h
UTORAK8-14h
SRIJEDA8-14h
ČETVRTAK8-14h
PETAK8-14h

Kako i zašto posjetiti školskog psihologa?

Ako trebaš pomoć, odlazak psihologu je dobra i ispravna odluka. Ljudi su sposobni riješiti svoje probleme, ali im je ponekad potrebna stručna pomoć kako bi u tome bili uspješniji. Psiholog radi s ljudima koji imaju uobičajene životne probleme. Učenici ne idu kod školskog psihologa po kazni (zato što su se neprimjereno ponašali), nego zato da im psiholog pomogne da poboljšaju komunikaciju i odnose s drugima i/ili uspjeh u učenju.

Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje. Prava svrha susreta bila bi negdje između – kroz ugodnu atmosferu i pozitivan kontakt promovirati poželjna ponašanja, podučavati, motivirati, rješavati teškoće.

         Razlozi zbog kojih učenici dolaze obično su emocionalni, obiteljski i/ili osobni problemi. Također se javljaju zbog pubertetskih problema, problema u učenju, problema u odnosima s drugima, bilo učenicima ili nastavnicima, i problema u komunikaciji.

        Ako učenik sam ne potraži pomoć za suočavanje s problemom i njegovo rješavanje, ti problemi počinju utjecati na njegovo ponašanje tako da uzrokuju probleme u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave) ili poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, zbog čega ih onda netko drugi uputi školskom psihologu.

        Osim emocionalnih problema i problema u odnosu s drugima, u podlozi problema u učenju mogu biti i neke specifične poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, diskalkulija, snižene intelektualne sposobnosti, pa i neka zdravstvena stanja (npr. epilepsija…).

       Potreba korisnika je da školski psiholog prepozna poteškoću o kojoj se radi. On to čini kroz primjenu odgovarajućih psiholoških upitnika i testova, tj. psihodijagnostičkih sredstava, te razgovor i opažanje.

       U skladu sa svojim zaključcima školski psiholog preporučuje daljnje odgojne i obrazovne postupke za određeno dijete, te pruža podršku i pomoć u svladavanju poteškoća.

Kako znam da trebam pomoć školskog psihologa?

Školskom psihologu se obraćaš kada želiš razgovarati o nečemu ili trebaš pomoć oko neke situacije u školi ili izvan nje. Odlazak psihologu je kao odlazak nastavniku kada ne razumiješ neki zadatak ili majstoru kada ne uspijevaš sam/a popraviti bicikl. Često te psihologu može netko uputiti nastavnik  ili roditelj ili te pak psihologinja u školi može sama pozvati. Ni u tome nema ničeg lošeg - možda ti treba poticaj pa ćeš se kasnije i samostalno obraćati za pomoć ili savjet.   

Čak i ako prolaziš neku životnu fazu koja i većini tvojih vršnjaka donosi stres i čudna raspoloženja (npr. pubertet, promjena sredine...) nema razloga da ne podijeliš svoja iskustva sa školskom psihologinjom. Možda ti se dogodila neka druga životna promjena, npr. rastava roditelja, smrt bliske osobe, prekid prijateljstva ili ljubavne veze...Ponekad osjećaš da se povlačiš u sebe i teško dijeliš osjećaje s drugima, osjećaš se bespomoćno, imaš loše mišljenje o sebi, preplašen/a si i zabrinut/a....možda imaš glavobolje, bolove u trbuhu, probleme sa spavanjem...Sve su to situacije u kojima možeš zatražiti savjetovanje psihologa. Psiholog ti može pomoći u prepoznavanju onih misli, osjećaja i ponašanja koja ti stvaraju poteškoće. Zajedno s tobom traži i pronalazi načine da savladaš prepreke i ostvariš svoje ciljeve.

Ako se u tvom životu sve odvija dobro, ali bi ipak želio/la još malo raditi na osobnom razvoju, školska psihologinja ti može pomoći u prepoznavanju i usmjeravanju tvojih snaga i potencijala.

Ako misliš da je nekom učeniku iz tvog ili nekog drugog razreda potrebna podrška ili pomoć,  ohrabri ga da je potraži i slobodno dođi s njim. 

Psihološko savjetovanje

Česta pitanja

Zašto razgovarati s psihologom, a ne s prijateljima, roditeljima…?

Bliske osobe pružaju drukčiju vrstu podrške od one koju pruža stručna osoba. Najčešće nemaju potrebna znanja i alate kako bi uspješno vodile savjetodavni razgovor te unatoč najboljoj namjeri neće uvijek znati kako vas kvalitetno saslušati. Također, neizbježno igraju određenu ulogu u tvom  životu, što im može otežati da vam pristupe nepristrano ili da prepoznaju što ti  je potrebno.

Ne znam što reći psihologu, otkud početi….?

Ljudi često ne znaju kako bi započeli svoju priču, nisu sigurni što je važno spomenuti, ne žele otkriti  previše toga o sebi…Te su brige razumljive i pojavljuju se kod gotovo svakog tko odluči posjetiti psihologa.

Psiholog je profesionalac koji zna voditi razgovor i koji će od tebe tražiti sve informacije koje su mu potrebne da bi ti pomogao. U redu je ako ne znaš što reći, psiholog će znati pitati.

Ne želim nepoznatoj osobi pričati o sebi.

Na razgovoru s psihologom smo često ranjivi, a ranjivost je često neugodna te je prirodno osjećati se preplašeno i ugroženo. U toleriranju te neugode može ti  pomoći saznanje da je psiholog doista tu kako bi ti pomogao i da te neće osuđivati. Sve što kažeš psihologu etikom struke čuva se kao najstroža tajna- čak i kad traži stručni savjet od kolega, psiholog ne smije otkriti identificirajuće podatke o svojim klijentima.

Što ako mi se ne svidi na razgovoru ili ako mi ne pomaže?

Odnos s psihologom sličan je odnosu s prijateljima: neki nam prijatelji „leže“, a neki ne.

Moguće je da ti psiholog ne odgovara po pristupu, karakteru ili načinu rada. Ovo je sasvim prirodno i relativno često, zbog čega se školski psiholog neće uvrijediti ako mu kažeš da vam ne odgovara rad s njime-ponekad vam najbolje može pomoći tako da vam preporuči nekog svog kolegu.

Psihologinja je svim učenicima dostupna u svom uredu u školi, na mail i putem aplikacije Teams. Slobodno se javi za savjet ili dogovor!

Scroll to Top Skip to content