Ogranak Matice hrvatske Klanjec objavio je publikaciju „Dr. Vjekoslav Homotarić“. Svrha je objavljivanja ove publikacije da se otrgne zaboravu djelovanje svećenika, velikog domoljuba, Šenoina prijatelja i zastupnika u Hrvatskom saboru. U publikaciji je objavljen i kratak članak “Vjekoslav Homotarić: vjera, pobožnost i znanje” koji su napisale Zorka Renić i Valerija Turk Presečki.
Iznimno duhovno i kulturno djelovanje dr. Vjekoslava Homotarića ostavilo je važan trag u prošlosti Bjelovara na prijelazu stoljeća, a ovaj članak pokušaj je sistematiziranja i analize djelovanja i doprinosa dr. sc. Vjekoslava Homotarića razvoju bjelovarske sredine. U relativno kratkom periodu u gradu, Homotarić se svestrano angažirao na polju duhovnog rada, obrazovanja, graditeljstva te intelektualne i spisateljske djelatnosti. Bio je svestran i obrazovan, a govorio je njemački, talijanski i poljski jezik. Njegovih trinaest godina u Bjelovaru mogu se sažeti u tri ključne riječi, a to su vjera, pobožnost i znanje.
Vjekoslav Homotarić kao vjeroučitelj je predavao katolički vjeronauk u Kraljevskoj maloj realnoj gimnaziji od 1880. do 1894. godine. Obveza gimnazijskih profesora bila je pisanje, pa je u Bjelovaru Homotarić iznimno puno pisao i objavljivao. Pisao je crtice, ocjene, prijevode, pastoralne igre i članke. Glavne teme koje je aktualizirao bile su vezane uz školski odgoj, vjeronauk i čitanje.
Jedan od njegovih zapisa glasi:
“Uzor učenik marljiv je i poman, a zabrinut, kako li će što više da nauči u mladosti svojoj. Vidjeli ste, kaki je pažljiv u školi i kako baš za to lako uči. Najmilija mu je i nerazdruživa družica knjiga. Bilo kasno, bilo rano, nju ćeš mu naći u ruci. To mu je hljeb svagdašnji. I najsitnije sitnice u nauku ne ispušta, već ju vazda nauči točno. Najveće mu je veselje s drugovima govoriti o zadaćama.”
Četrnaesti izvještaj o Kraljevskoj maloj realnoj gimnaziji u Bjelovaru na koncu školske godine 1889./90. (1890). Bjelovar: Tisak J. Fleischmanna
