Medicinska škola Bjelovar ove godine obilježava 60. obljetnicu svoga djelovanja. Velika je to i značajna obljetnica budući da je škola jedna od prvih u području zdravstva u državi. Duga tradicija i prepoznatljiva kvaliteta rada naraštaja zdravstvenih djelatnika koja je zabilježena u svim sredinama u kojima su se zapošljavali, razlog su i zalog prisjećanja vezanih uz prošlost škole. Tijekom školske godine 2019./2020. u Medicinskoj školi Bjelovar planiraju se brojne aktivnosti, a naglasak je na povezivanju bivših i sadašnjih učenika. Za početak, u goste smo pozvali predstavnice prve generacije učenica škole (1959./1960.) na druženje s učenicima prvog razreda zanimanja medicinska sestra/ medicinski tehničar.
Zdenka Testijan (Mecner), Božica Antolin (Grabar) i Đurđa Požgaj (Poznovija) odgovarale su na brojna pitanja učenika koje je zanimalo kakvo je nekad bilo obrazovanje medicinskih sestara, koji su se predmeti slušali, kako je bila organizirana praksa te koje su uniforme bile obvezne. Dame su zadivile znanjem, smirenošću, humorom i energijom.
Veliku zahvalnost gošće su uputile nastavnicima kojih se i danas sjećaju, prije svega profesoru Željku Supančiću i sestri Anici Galkowski. Uz njih, popis ostalih predavača škole, profesora i liječnika, svjedoči o kvaliteti nastave te se može reći da su u obrazovanju medicinskih sestara od samih početaka sudjelovali ljudi koji su svojim profesionalnim djelovanjem obilježili vrijeme u kojem su živjeli.
Od učenica se tražilo znanje, rad i disciplina, a ni najmanja kršenja pravila nisu se dopuštala. O strogom režimu školovanja svjedoči i podatak da je u pionirskoj generaciji medicinskih sestara na početku bilo 72 učenice, a maturiralo ih je svega tridesetak.
Gošće su govorile i o svom bogatom radnom iskustvu, odjelima na kojima su bile voditeljice, a valja napomenuti i da je Božica Antolin jedno vrijeme u školi radila kao nastavnik.
Zaključno se može reći da je Medicinska škola učenicama prve generacije zaista bila druga obitelj. Učenice se poučavalo radu, ali i životnim vještinama, vođenju odjela ali i vođenju domaćinstva. Zajedničko u pričama gošći je isticanje humanosti, poštenja, vrijednosti rada te važnosti brige o pacijentu.
Glavna poruka sadašnjim generacijama često je isticana činjenica da je biti medicinska sestara poziv, a ne zanimanje! Posao nije lagan, ali najvažnije su empatija i ljubav!
Dragocjena su kazivanja prve generacije i voljeli bismo da nas iznova počaste svojim dolaskom!
