U školskoj knjižnici 5. studenoga 2026. održan je poseban susret za učenike prvog razreda naše škole. U goste nam je stigla labradorka Luna, certificirani terapijski pas, u pratnji svoje voditeljice Nataše Brekalo. Susret je organiziran s ciljem upoznavanja učenika s ulogom i mogućnostima primjene terapijskih pasa, a ujedno je bio i jedan od programa obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige.

Učenici su imali priliku upoznati Lunu, saznati više o njezinoj ulozi i važnosti terapijskih pasa te otkriti na koje sve načine oni mogu pomoći ljudima. Njezina voditeljica Nataša Brekalo predstavila je osnovne pojmove vezane uz terapijske pse, postupak njihova osposobljavanja i certificiranja te posebne osobine i vještine koje ih čine vrijednim pomagačima u različitim okruženjima.

Budući da je riječ o učenicima zdravstvene škole, poseban naglasak stavljen je na mogućnosti uključivanja terapijskih pasa u zdravstvenu i socijalnu skrb. Razgovaralo se o njihovoj primjeni u radu s djecom, starijim osobama, osobama s teškoćama i pacijentima kojima kontakt sa životinjama može pružiti emocionalnu podršku, potaknuti komunikaciju, smanjiti osjećaj straha i tjeskobe te pridonijeti općem osjećaju dobrobiti. Učenici su tako imali priliku povezati nova saznanja s budućim profesionalnim pozivom. 

Književni dio susreta obilježila je priča Jerka Rošina „Eh da mi je biti moje žene pas”, koju su učenici imali priliku poslušati. Priča je unijela dozu humora i vedrine, a njezin je naslov, u društvu naše četveronožne gošće, dobio i posebno simpatičnu dimenziju. Tako smo na lijep način povezali čitanje, književnost i neposredno iskustvo druženja sa životinjom.

Luna je svojim prijateljskim karakterom osvojila simpatije učenika i pokazala kako ponekad i mirna prisutnost i dodir mogu značiti jako mnogo.

Mjesec hrvatske knjige tako smo obilježili na poseban način – uz priču, nova znanja i gošću koja je svojim četirima šapama ostavila trag u našoj školskoj knjižnici. 🐾